Ronjenje je spas

170

Ivan Bronzović
zaštitni znak za ronilački sport

Ivan Bronzović u sportskom društvu Mornar figurira sigurno kao zaštitni znak za ronjenje i ronilački sport i tako je to već desetljećima. Instruktor ronjenja generacije koja kako sam kaže „odumire“, od 1966. u Mornara sa prekidom 1970-1979. Najprije kao ronilac, pa kao član uprave, instruktor najviše kategorije, pa kao dugogodišnji tajnik. Uvijek u špici događanja, inicijator i realizator svih događanja u Mornaru zadnjih tridesetak godina.
A u stvaranju samostalne Hrvatske, u ratu, Bronzović je odigrao i tu ulogu koja sa sportom – na prvi pogled – nema nikakve veze. Podvodno-istraživački klub Mornar Bronzović će pričajući ratnu priču nazvati dominantnom osovinom u rađanju hrvatske ratne mornarice, ali će jednako tako i sam prije svega reći da to ne treba shvatiti pretenciozno i da pod hrvatskom ratnom mornaricom u tom smislu ne misli na formaciju, instituciju, organizaciju… nego jednostavno na ljude i brodove te njihov zajednički sustav kojim je trebalo obraniti zemlju u nastajanju i to s morske strane.

Diverzanti Mornara

– Zahvaljujući inicijativama ronilačkog kluba i njegovih ljudi stvorila se ona početna logistika i kadrovski temelj za buduću organiziranu i službeno utemeljenu Hrvatsku ratnu mornaricu. Već početkom 1991. tamo u travnju  mornarevci, članovi ondašnje Teritorijalne obrane počeli su se sastajat i s generalom Ivom Jelićem razmišljati, planirati i artikulirati mogući sustav kojim bi se blokiralo Jugomornaricu da ne može isplovit iz Kaštelanskog zaljeva.
Trebalo je stvorit odrede ronilaca koji će djelovati u prvoj varijanti pri pomorskoj komponenti splitskog MUP-a pod zapovjedništvom kapetana Nevena Dujmića. Na spisak MUP-a dobrovoljno se stavilo 36 mornarevaca. Iz tog vremena poznate su akcije mornarevaca  koji su jedini s mora pratili „bežaniju“ JRM sa Šolte, potom pregled podmorja oko Slatina na Čiovu po prijavi o podmorskoj mini.
– Bio je to popis na koji su se ronioci Mornara sami prijavili spremni čekati da budu prihvaćeni.
Bila su još delikatna vremena kad se nije moglo očekivati da će netko tako lako preko noći stupit u zapravo ratnu akciju jer malo je bilo onih kojima nije trebalo puno objašnjavati da je rat pred vratima.
– Recimo, trebali smo svu ronilačku opremu  transportirati iz uvale Baluni gdje su prostorije Mornara u Vilu Dalmaciju, a za vrijeme blokada ispred Banovine, ondašnjeg zapovjedništva JRM. Trebala su nam dva kamiona, ali naravno da zaposleni u jednome Konstruktoru nisu ni mogli ni smjeli tek tako sjesti u kamion i postupit po našem tajnom planu.

Odlazak krstašem „Vesna“ na lokaciju Gospe od Prizidnice na otoku Čiovo, 1968.: Ivan Bronzović, podpredsjednik Mirko Ljubanović, Joško Gabelić

Odlazak krstašem „Vesna“ na lokaciju Gospe od Prizidnice na otoku Čiovo, 1968.: Ivan Bronzović, podpredsjednik Mirko Ljubanović, Joško Gabelić

Uspjeli smo dobit kamione Konstruktora, a šoferi pred  blokadom bornih kola su bili članovi kluba Neven Katić i Dinko Marelić. Ma to su sitnice, detalji kojima samo želim predočiti kakva je to bila situacija, u koje doba, i kako smo onda razmišljali. Moglo se nešto predosjećati, ali druga je stvar djelovati. To je ipak teže i potrebno je biti dio organiziranog tima. Dakle, kod tog primjera s kamionima Konstruktora, logično je bilo da će naši ljudi u toj akciji bit šoferi.
Kompletna oprema ronilačkog kluba Mornar odnesena je u Vilu Dalmaciju a to je doba, kaže Bronzović, kad još nisu djelovale ni «Zenge» i nije se moglo automatski, onako službeno  znati tko bi u stvari te akcije morao izvesti. «Tada se znalo da postoje specijalci. Bilo je i njih tu u Vili Dalmaciji, a tek poslije će doći rujan 1991. kad se naziru prvi segmenti buduće Hrvatske ratne mornarice, tada ujedno i formirane».

Povratak s jedne od akcija 1968.: Ivan Bronzović, Joško Gabelić, Jakov Jeričević, Joško Perak

Povratak s jedne od akcija 1968.: Ivan Bronzović, Joško Gabelić, Jakov Jeričević, Joško Perak

Mornarevi ronioci u srpnju 1991. godine bili su u osiguranju prvih sastanaka u Vili Dalmacija, kad su se  sastali prvi put Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

– Među Mornarevim roniocima u osiguranju bio je tada i Janko Vlak koji će kasnije poginuti kao letač helikoptera. Sjećam se dobro jedne sada komične zgode. Tamo pred Vilom Dalmacijom u jednom trenutku je iz mora izašao Janko Vlak, onako, pola u mudantine, pola u opremi, nije pazio, a takvi su na svoju ruku ronioci. Treba ih uzeti takve kakvi jesu. Pogotovo onda. Jer nitko od njih nije bio vojnik, ali su svi bili dobrovoljci, svaka im čast, hrabri i marljivi, odani, lojalni, povjerljivi…

Poginuli u ratu

Ronilac Vlak iznenadio je predsjednika Tuđmana svojom pojavom pa je tako nastala malo nezgodna situacija:

– A normalno, predsjednik Tuđman je upitao kao tko je ovo sad, koji je taj, čiji, šta li, a onda su mu brzo morali objasniti da mu je taj Vlak stalno u osiguranju. Vlak je poslije kao vrsni alatničar sudjelovao u osnivanju logističke baze u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Onda pomalo nezadovoljan razvojem nekih kadrovskih situacija Vlak je otišao u Zagreb. Naime, kao član aero kluba Split bio je ujedno i odličan pilot. Međutim, poginuo je i to tamo 1992. u jednom trenažnom letu. A bilo mu je dvadesetpet-šest godina…

Od mornarevaca poginuo je Branko Zemljarić koji se kao diverzant bivše mornarice i član Mornara kao natjecatelj priključio prvim ratnim događajima. I uoči rata Zemljarić se pojavio kao osnivač i jedna od glavnih ličnosti prilikom okupljanja diverzanata Hrvatske ratne mornarice.

– U jednom napadu na jugo-mornaricu torpedo s navođenjem eksplodirao je kod aktiviranja i Zemljarić se dugo smatrao, dakle vodio pod «nestali» a nakon zakonskog roka zaključeno je da je u toj nesreći poginuo. Bilo je to u jednoj od mnogih akcija kod Stona koje su vođene u tom neposrednom sukobu s jugo-mornaricom. Mnogi naši ronioci u sastavu MUP-a djelovali su kao zaštita prilikom mnogih blokada, tamo u Divuljama i ispred Lore. U Kaštelanskom zaljevu. Članovi posade na trajektu Gradac u pokušaju blokade bili su Mornarevi ronioci, izvršeno je miniranje na potezu Kaštelanskog zaljeva, bili su to dragovoljci mornara. Barkasa jugo-mornarice naletjela je na minu, ali  nažalost se to dogodilo i brodu Hrvatske ratne mornarice. Postavljena je 21 podmorska mina, zadatak je izveden uspješno. Pod vodstvom Vlade Duplančića i Joška Peraka sastav protuminskog odreda bez profesionalaca bivše ratne mornarice nego su sve to bili splitska, trogirska, dugortaska dica sportski ronioci među kojima i ljudi iz Mornara, obavio je poslije razminiranje. Bilo je tu u stvaranju Hrvatske mornarice jako puno ronioca, a mnogo toga je poteklo iz Mornara i drugih splitskih ronilačkih klubova, Splita, Zente i Delfina.

Obrana zemlje

Ronilački ratni odred rasformiran je relativno vrlo brzo, već tijekom 1992. godine.

– Ta dica su znala šta treba napravit, možda nisu prihvaćala profesionalno onu vojničku disciplinu, ali su momci bili kreativni i vrijedni.

Mornarevci  su bili inicijatori i organizatori  jedine ratne logističke baze HRM koja se nalazila u velikom skladištu Brodospasa  u Sjevernoj luci, bilo je tu motora, kompresora, svakog naoružanja iz Zagreba. Stratešku funkciju i obrani Hrvatske, a posebno na Jadranu imao je Hrvatski ronilački savez sa svojim kriznim štabom formiranim u ljeto 1991. pod vodstvom general bojnika Emina Teskeredžića, velikog stručnjaka za marikulturu , te dugogodišnji instruktor i meštar iz znanstvenih područja ribarstva pri Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Svi klubovi HRS-a imali su aktivnu ulogu u domoviskom ratu, a na rijekama, jezerima i na Jadranu bili su dominantni.

Priprema za razminiranje

Priprema za razminiranje

Za Dalmaciju je bio imenovan Ivan Bronzović, koordinator kriznog štaba Hrvatskog ronilačkog saveza za potrebe obrane. Radilo se najviše na jačanju logistike i prikupljanju opreme, od brodova, gumenjaka, nabave oružja i eksploziva.

– Mnogo stvari smo tajno transportirali zahvaljujući prijevozu novina uz pomoć tvrtke Tisak. Ispod novina provlačilo se puno toga, a glavna i jedina ratno operativna flota Hrvatske ratne mornarice bili su u biti gumenjaci ‘švercani’ ispod novina. Tako su stizali brodovi za Zadar, Šibenik, Trogir, Split a posebno važno bilo je za dubrovačko područje.

Sidrena mina

Sidrena mina

Jedan put se dogodilo da je kamion kasnio, nije stigao u dogovoreno vrijeme, kao da je bilo lako probit blokadu, priča Bronzović. E ali morala mu je pomoć policija, MUP. Javio im se na cesti i oni su ga sproveli iz Solina, do zgrade Montera gdje je bila smještena  Mornarica, došli brodovi do zapovjednika Bernardića, a on zove i pita „oćeš li nama dat, triba nam“. Malo smišno, ali je bilo tako.

– Nije se precizno znalo zbog tajnosti i tako je došlo do nesporazuma a kasnilo se zbog blokade. Gumenjaci su umjesto da produže za dubrovačko područje ostali u Splitu pa je Aljoša Nikolić – Šilo a drža je cilu obranu Dubrovnika, potpuno poludio jer mu je to poremetilo planove. Nikolić je također ronilac, bivši član i osovina  Mornara sedamdesetih godina koji je kao ronilac na zadatku s bocama izgubio nogu, ali nikad nije prestao bit odan ronjenju i nastavio je svoje aktivnosti od 1980 u Dubrovniku. Kad je počeo rat kao zapovjednik odreda naoružanih brodova pokazalo se koliko je pouzdan, djelotvoran, hrabar i zbilja vrstan ronilac i organizator obrane.

Robot u akciji traženja potonulog aviona, Šćedro, 2007.

Robot u akciji traženja potonulog aviona, Šćedro, 2007.

Čudesni Šilo

Takvi su ronioci. Šilo je držao svoje područje do te mjere da ponekad ni Hrvatska ratna mornarica nije smjela po svojoj procjeni a da njega ne pita prići Šipanu ili tim kritičnim, osjetljivim i specifičnim točkama o kojima su sve znali samo Nikolić i njegovi ljudi koji su stalno bili tu, na terenu.

Pronalazak potonulog aviona uz pomoć robota, Šćedro, 2007.

Pronalazak potonulog aviona uz pomoć robota, Šćedro, 2007.

Inženjerska grupa ronilaca djelovala je u organiziranju ratne logistike HRM, poćeo je Joško Perak a nastavili su uz Kolju Marasovića, bivšeg direktora Brodosplita. Zoran Bakalar, Anton Malger i  Ivan Bronzović, to su sve bili ljudi u samome vrhu i temelju akcija, a ponikli ronilačkim klubovima u Splitu. U trogirskom brodogradilištu pod vodstvom direktora Nikole Miše gdje se proizvodilo torpeda na navođenje jer je JNA znala koliko ta oružja mogu za njih biti opasna u napuštanju Splita pa su već mnogo ranije obustavili proizvodnju torpeda. Jednim takvim torpedom bio je potopljen brod Murgos iz JRM-a u Splitskim vratima ispred Milne koji je držao bitnu poziciju u blokadi. Zbog toga kad su stradala i dva mornara na tom Murgosu došlo je do onog napada na Split s mora pri kraju jeseni 1991.
Moglo se puno toga još napravit ali tim ratnim vremenima i turbulentnim događanjima lako je dolazilo do „kratkog spoja“ a vremena za provjeru i preispitivanje nije bilo. Treba znati da je ta „ronilačka“ logistika proizvela u trogirskom škveru prvu automatsku pušku „Vila Velebita“ po uzoru na „Thomson“. Nažalost u maloj seriji (?!) da bi kvalitetnije doprinijela obrani Hrvatske. Jedan od rijetkih primjeraka čuva se u Hrvatskom pomorskom muzeju na Gripama.

Zaron u vremenske dubine

Nenad Cambi iz doba kao plivač Jadrana

Nenad Cambi
iz doba kao plivač Jadrana

Splitski akademik Nenad Cambi, svakako je jedan od temeljaca Mornara ranih šezdesetih godina, možda ne toliko kao osnivač ronilačkog kluba, koliko kao utemeljitelj dimenzije ronilačkog sporta u pravcu arheoloških istraživanja. Tako je Nenad Cambi bio i članom ronilačkog kluba Mornar, dakle podvodno-istraživačkog kluba, ali zbog svoje specifične uloge u klubu koja je više kulturne nego sportske provenijencije, Nenad Cambi sebe ipak ne vidi kao jednog od onih najizravnijih osnivača kluba:

– U ronjenje sam zapravo uronio ne radi ronjenja nego zbog arheologije. Dakle, dolaskom na radno mjesto u Arheološkom muzeju javio se povod mojim prvim kontaktima s Mornarevim, ali i s mnogim drugim roniocima duž jadranske obale. Jer ona najbitnija podvodna istraživanja u akcijama Arheološkog muzeja u Splitu nije bilo moguće obaviti bez konkretnog sudjelovanja ronilačkih istraživačkih ekipa. I Mornar je u tome odigrao jako veliku ulogu.

Plivačka pluća

Nenad Cambi, osim što je poznat kao kustos Arheološkog muzeja u Splitu te sveučilišni profesor, u mladosti je bio i jedno izuzetno plivačko ime splitskog kluba Jadran, odrastao je s morem, plivanjem,  vaterpolom, sa sportom uopće, ali precizno ponavlja da ipak nikad nije bio toliko ronilački angažiran u ronjenju da bi ga se smatralo utemeljiteljem ronilačkog kluba u sportskom društvu Mornar:

– Druga je stvar što sam ja kao plivač imao velik kapacitet pluća pa sam mogao i zaroniti, ili preroniti i po 75 metara bazena s izvježbanim okretom, ali to nije ono pravo školovano ronjenje u dubinu. Nikad nisam ni položio stručni ronilački ispit, iako smo onako mladi i strastveni znali zaronit za okladu pa čak i riskirat život. Ronjenje je kao fenomen u to doba bilo zapravo nešto novo.

Blago na dnu

Za Cambijevo druženje s roniocima bitna je 1968. godina kada dolazi do jednog preokreta u tretmanu podmorskog blaga kao baštine.

– Sve do 1968. nekontrolirano je rasla jedna nebriga prema bogatstvu na dnu mora, došlo je čak do sustavnog uništavanja jer se paralelno razvijao i turizam pa bi se kroz hotelske aktivnosti znalo i nesvjesno dopustiti štetu jer je svatko slobodno mogao izroniti što god bi mu palo na pamet, a 1968. zahvaljujući Vladi Mađariću, velikome stručnjaku u tadašnjem Republičkom zavodu za zaštitu spomeničke kulture, dolazi do preokreta jer se počinjemo organizirano baviti istraživanjem, otkrivanjem i zaštitom našega podmorskoga blaga. U tu svrhu poslije ću postati i voditeljem jedne ne baš oficijelne, ali vrlo dobro organizirane akcijske grupe u Arheološkom muzeju.

Nalazište amfora i priprema za izvlačenje

Nalazište amfora i priprema za izvlačenje

Izvlačenje amfora i polaganje na palubu broda

Izvlačenje amfora i polaganje na palubu broda

Znanstveni rad

267Nenad Cambi je s roniocima Mornara izrađivao i realizirao razne kulturne programe a s vremenom su tu angažirani i mnogi liječnici, arheolozi, te se može govoriti i o organiziranom znanstvenom radu. U prvom redu bilo je potrebno educirati ronioce u arheološkom pogledu, tj. uočavanju i čuvanju ostataka. Više puta su održavani takvi kursevi koji su bili iznimno dobro posjećeni :

– Nestor podmorske medicine svakako je tu veliki stručnjak dr. Stracimir Gošović. A bez njega ne bi bilo ni onog osnovnog reda u ondašnjem ronjenju. Naime, treba znati da je to bio itekako mlad sport koji je nastao ronilačkom revolucijom 1943. pronalaskom redukcionog ventila (Cousteau-Gagnan), kad se prvi put otkrilo kako zrak ponijeti sa sobom u dubine i pritisak svesti na odgovarajući da se može normalno disati i autonomno roniti. To je bila velika prekretnica, ali kako je u pitanju sve to bilo takorekuć nedavno za ono doba pedesetih kad se osnivao ronilački Mornar, tako je pomoć stručnih ljudi kakav je bio dr. Gošović bila presudna i jamstvo sigurnosti.

Počeci organiziranog istraživanja podmorja: Mladen Alajbeg i Jerko Domančić s podvodnim fotografskim uređajem za snimanje morskog dna upravljan s površine

Počeci organiziranog istraživanja podmorja: Mladen Alajbeg i Jerko Domančić s podvodnim fotografskim uređajem za snimanje morskog dna upravljan s površine.

Prva fotografija snimljena podvodnim fotografskim uređajem

Prva fotografija snimljena podvodnim fotografskim uređajem

 

Tajne dubina je sintagma koja nije privlačila samo u tom neobaveznom smislu. Kao što će postojati ozbiljan kulturno-istraživački interes, tako je naravno ronilačka aktivnost bila od velikog značaja i zanimanja za vojna pitanja. Ronilački Mornar unutar ondašnjeg Sportskog društva pod vojnim pokroviteljstvom bio je čista neminovnost.

– Istraživanja ispod mora za nas kulturne istraživače to je bila prava dragocjenost. Jer ronilačka informacija vam je nudila neizmijenjenu sliku prastarog doba, nekog potonulog broda na primjer. Kao konzerviran predmet. Moj zadatak u suradnji s roniocima, dakle, imao je veliku važnost a istodobno i privlačnost u znanstvenom istraživačkom radu.

Crtanje pod morem

– Veliki mornarevac, instruktor ronjenja Bojan Pešl je jedna nezaboravna ličnost iz tih mojih dana podvodno-istraživačkih radova. Bojan je imao kliker, završio je Umjetničku školu, izvanredno je crtao, dočarao bi sve što ti treba, pa smo mogli podnositi to vrijeme bez idealne podmorske fotografije. Naime, u ta doba kad bismo zaronili i imali bismo pola sata vremena za boravak na dnu. Kako to zapamtiti. I onda bi Bojan sve to za čas nacrtao, dolje, pod morem, na dnu.

Cambi ipak naglašava da ne bi bilo zabune:

– Sve su to bila velika vremena, veliki poduhvati, puno uzbuđenja i entuzjazma, onog pravog pionirskog rada i istraživačke strasti, puno inovatorstva, ali ne smijemo se zanositi, moramo reći precizno da su ronioci Podvodno-istraživačkog kluba Mornar dali golem doprinos našem arheološkom zadatku, oni su naprosto trenirali, izvježbavali svoje oči da uoče ono što je baš nama bilo potrebno, no sve se to odvijalo unutar jedne akcione grupe Arheološkog muzeja koja je u svom radu imala ogroman oslonac na ronioce Mornara.

Ronioci s podvodnim fotografskim uređajem

Ronioci s podvodnim
fotografskim uređajem

Glinene lule i pločasti čepovi amfora s naslovnice izdanja biblioteke “Mornar moru”

Glinene lule i pločasti čepovi amfora
s naslovnice izdanja biblioteke
“Mornar moru”

926

Amfore i karet na balinjere

Akademici i anegdote pamte, Nenad Cambi bi mogao ispričati cijelu knjigu, kao i ovu  kad je kao mlad znanstvenik došao na Arheološki muzej i među raznim arhivskim materijalima uočio jednu sliku:

– U dokumentaciji sam otkrio jednu sliku četiri klinca kako s karetom na balinjere prenose dvije amfore. Fantastično. Odmah uočiš, naravno i reagiraš. Djeca su na slici imala desetak godina. Svi smo se ka mulci po Splitu vozili na ta karakteristična kolica na dasci s «balinjerama» od motornih ležajeva. A ova dica sa slike donijela su amfore u Arheološki muzej. Bile su to posebne globularne amfore pa sam se zainteresirao i vidio u muzeju da postoje tri-četiri takva komada. Znao sam da se radi o iznimno rijetkom nalazu iz Španjolske odakle su se iz maslinarskih krajeva prevozilo ulje ali se smatralo da je takva trgovina stizala samo do Italije. No poslije će se ispostaviti da su se u tim globularnim amforama obavljali transporti sve do Vinkovca, rubnih krajeva ondašnje rimske imperije.
– Isprva se pomislilo da je tu potonio neki španjolski brod, a onda se utvrdilo da ima cijeli niz tih amfora koje su se tu polagale za bonifikaciju terena jer je Poljud pretežno muljevito tlo i tako su globularne amfore kao ostaci nekadašnjeg transporta dobro došle za sanaciju obale. Pronalazi se amfora i drugog arheološkog materijala sve od punte Marjana do Kaštel Sućurca. A dica su se poslije nevere koja završi tramuntanom šta sve obriše, otkrila u pijesku amfore. I njih četvero donijeli sami amfore u Muzej. Pa su se slikali i dobili valjda neki sitniš. A u međuvremenu su i dica narasla, kad sam ja otkrio fotografiju u muzeju. Eto i to je neka vrst ronjenja, ronjenja u dubine, ne samo mora, nego u dubine prošlosti, u vremenske dubine.

Novija nalazišta amfora

Novija nalazišta amfora

Doprinos ronilaca Mornara u istraživanju, zaštiti i očuvanju podmorja Jadrana je konstanta koja traje. Pored porođajnih sistemskih grešaka (Prizidnica 1968.) nastavilo se sveobuhvatno djelovati u podmorju.
Podmorska arheologija začeta davnih šezdesetih godina imala je u Mornara „prazan hod“ kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina. I upravo kad naše društvo doživljava najveće promjene, a napose u moralu, etici i kulturi u najširim slojevima Mornar je kao feniks dokazao sve pozitivne vrijednosti odgoja i obrazovanja ronilaca. Posljednjih dvadesetak godina ronioci Mornara su otkrili petnaestak vrlo vrijednih arheoloških nalaza. Ono što je nažalost bilo uobičajeno kod drugih „nađi-šuti-izvadi-odnesi“ nije moglo opstati u ovoj ronilačkoj obitelji. Uočeni predmeti na dno od strane mornarevih ronilaca prijavljivani su u tajništvu, a potom bi bila pokrenuta prava mašinerija. Nalazi su registrirani, snimljeni i to najčešće od strane mornarevaca i potom se provodila zaštita.

Ograđivanje, označavanje i zaštita lokacije nalazišta mrežom

Ograđivanje, označavanje i zaštita lokacije nalazišta mrežom

1315

Ograđivanje, označavanje i zaštita lokacije nalazišta mrežom

1216

Ograđivanje, označavanje i zaštita lokacije nalazišta mrežom

Tako su zaštićeni i spašeni arheološki predmeti koji krase vitrine i prostore Arheološkog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu i Visu, muzeja Grada Kaštela u Kaštel Lukšiću, a nalaze se vjerojatno i u drugim muzejima diljem lijepe naše. Kulturna baština Hrvatske obogaćena je za neprocjenjive vrijednosti upravo zahvaljujući roniocima Mornara.

1512

Izvlačenje eksponata na brod PIK „Mornar“

Izvlačenje eksponata na brod PIK „Mornar“

Ranih devedesetih godina prošlog stoljeća otkriveno je i zaštićeno amforište u Rogoznici. Nažalost kasno, doživjelo je prethodno devastaciju.
Prijavljeno je jedinstveno helenističko nalazište u Resniku pokraj Trogira koje je potom u nekoliko kampanja obrađeno i zaštićeno.
Potom je otkriveno nalažište vjerojatno prve splitske luke, u uvali Poljud. Izvađene su brojne amfore hispanskog tipa, snimljeni drveni piloni i betonski blokovi ostaci poljudske luke. Obavljena je zaštita cjelokupnog prostora polaganjem čeličnih mreža.

Zadovoljstvo nakon jedinstvenog primjerka amfore: Dražen Feher, Krunoslav Zupčić, Irena Radić-Rossi

Zadovoljstvo nakon jedinstvenog
primjerka amfore:
Dražen Feher, Krunoslav Zupčić,
Irena Radić-Rossi

Mornarevci su posebno ponosni na antički nalaz u Kaštel Sućurcu na lokaciji Trstenik. U prvoj kampanji nađen je antički pitos, golij, jedinstveni takav očuvani primjerak, koji sada krasi ulazni hol Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu. Na istom lokalitetu potom su nađene brojne amfore a u posljednjoj kampanji i vrlo očuvani ostaci antičkog broda. Ti predmeti su u vitrinama muzeja grada Kaštela.
Slijede potom vrijedna otkrića prahistorije i antike u Vranjicu, otkriće ostataka luke, drvenih pilona pored otočića Barbarinca u Kaštelanskom zalijevu, pitosa kraj otoka Korčule i posljednje izuzetno vrijedan nalaz antičkih sarkofaga i brodskih ostataka pored Sutivana.

Neven Lete, ronilac i pronalazač

Neven Lete, ronilac i pronalazač

Kao predvodnik znanja i umijeća je Neven Lete, zanesenjak istraživanjem svega što krije podmorje. Davno prije vrstan dahaš, podvodni ribolovac, sada veće dva desetljeća istraživač malakolog, a napose podmorski arheolog. Ujedno slikar i restaurator. Čovjek s radarom za nalaze, a napose pod morem. Mornar se diči njegovim stručnim radovima u izdanju biblioteke „Mornar Moru“ „Lule s polutotoka Sustipan“ i „Čepovi amfora“. Prate ga čitava „bojna“ podmorskih arheologa – mornarevih amatera, od instruktora ronjenja podmorske arheologije Ivice Matijace i Ernesta Čupe do Nene Rokova, Ante Tomasovića, Marina Doline i drugih.
Podmorska istraživanja Mornara ne završavaju s arheolozima. Posljednje desetljeće jednako tako je bogato istraživanjima flore i faune Jadrana koja samostalno provode ronioci i posebno „ronilice“ kluba.

187178Nekoliko generacija studentica i studenata Studija mora sveučilišta u Splitu svoje stručne aktivnosti provode kroz najraznovrsnije istraživačke biološke projekte. Ekološke aktivnosti očuvanja Jadrana provode kroz desetke ekoloških akcija godišnje. Perjanice takvog rada u klubu su članice i iskusne „ronilice“ Daniela Blažević, Marijana Zoko, Katarina Madirazza, Dajana Brajčić koje prate desetci ronilaca i „ronilica“.

Ekipa ronilaca spremna za zaron prema nalazištu amfora, Kaštel Sućurac, 2008.: Neven Lete, Neno Roko, – , Petar Serezlija, Dražen Feher

Ekipa ronilaca spremna za zaron prema nalazištu amfora, Kaštel Sućurac, 2008.:
Neven Lete, Neno Roko, – , Petar Serezlija, Dražen Feher

Ta ronilačka aktivnost obilježava rad i djelovanje kluba i poklapa se s idejama začetnika i utemeljitelja  iz 1959 godine, kao nastavak priče akademika Cambja, što u jednom djelu ove monografije govori i Velen Šarotić:

– Mornar obilježava 2009. godine svoju obljetnicu, 50 godina od utemeljenja. Sjeme posijano davne 1959 godine, niklo je i izrastao je naš, usprkos buri uspravni, uvijek zimzelen, tvrdi,  splitski i mediteranski bor, Podvodno istraživački klub Mornar . Postojan, kvalitetan, prepoznatljiv u svim svojim oblicima. Usprkos svemu.

PIK-ovci nakon uspješno završene akcije vađenja amfora na lokaciji Kaštel Sućurca, 2003.: Ernest Čupo, Dražen Feher, Neno Roko, Irena Radić-Rossi, Neven Lete, Tea Katunarić, Ivica Matijaca, Goran Bronzović, Ivan Bronzović

PIK-ovci nakon uspješno završene akcije vađenja amfora na lokaciji Kaštel Sućurca, 2003.:
Ernest Čupo, Dražen Feher, Neno Roko, Irena Radić-Rossi, Neven Lete, Tea Katunarić, Ivica Matijaca, Goran Bronzović, Ivan Bronzović

Dogovor pred zaron na vađenju pitosa, Vranjic, 2002.: Ernest Čupo, Ivica Matijaca i Irena Radić-Rossi

Dogovor pred zaron na vađenju pitosa, Vranjic, 2002.: Ernest Čupo, Ivica Matijaca i Irena Radić-Rossi

Vađenje pitosa

Vađenje pitosa

Posada koja je sudjelovala u akciji vađenja pitosa na lokaciji Kaštel Sućurca, 2002.: gornji red: Neno Roko, Aljoša Komerički, Neven Lete, stoje: Dražen Komerički, Tomislav Radica, Ernest Čupo, Ivan Bronzović, Irena Radić-Rossi, Tihomir Dolina, Stjepan Lozo, Tea Katunarić, čuče: Ivica Matijaca, Bojan Pešl

Posada koja je sudjelovala u akciji vađenja pitosa na lokaciji Kaštel Sućurca, 2002.:
gornji red: Neno Roko, Aljoša Komerički, Neven Lete,
stoje: Dražen Komerički, Tomislav Radica, Ernest Čupo, Ivan Bronzović,
Irena Radić-Rossi, Tihomir Dolina, Stjepan Lozo, Tea Katunarić,
čuče: Ivica Matijaca, Bojan Pešl

Otkriveno nalazište sarkofaga, Sutivan, otok Brač, 2008.

Otkriveno nalazište sarkofaga, Sutivan, otok Brač, 2008.

Ukrcaj opreme, zadovoljstvo nakon obavljenog posla i spremnost za nove akcije i otkrića .....

Ukrcaj opreme, zadovoljstvo nakon obavljenog posla i spremnost za nove akcije i otkrića …..

Za prepoznat doprinos u sportu, kulturi i ugledu Republike Hrvatske Predsjednik Stjepan Mesić je u povodu dana državnosti, 23. lipnja 2009. godine Podvodno istraživački klub odlikovao Poveljom Predsjednika Republike Hrvatske.

Predsjednik države Stjepan Mesić uručuje povelju Republike Hrvatske predsjednici PIK-a Aniti Orhanović, 2009.

Predsjednik države Stjepan Mesić uručuje povelju Republike Hrvatske predsjednici PIK-a Aniti Orhanović, 2009.

Klubska delegacija PIK-a s predsjednikom nakon uručenja povelje: Helena Serdarević, Anita Orhanović, predsjednik države Stjepan Mesić, Vedran Milat i Davor Franičević

Klubska delegacija PIK-a s predsjednikom nakon uručenja povelje: Helena Serdarević, Anita Orhanović,
predsjednik države Stjepan Mesić, Vedran Milat i Davor Franičević